Što znamo o političkoj pismenosti mladih u Hrvatskoj? - Istraživanje GONG-a

Maturanti iskazuju ograničeno političko znanje u pogledu temeljnih političkih pojmova, poznavanja ustavno-političkog ustrojstva, a posebno se manjkavom pokazuje njihova politička informiranost.

Mladi od vlasti očekuju da se što više usmjeri na smanjivanje nezaposlenosti, korupcije i kriminala, pokretanje ekonomskog rasta, osiguranje socijalne pravde i ljudskih prava, te poboljšanje položaja mlade generacije i žena. O političkim zbivanjima mladi se pretežno informiraju putem televizije i interneta, pa je i logično da su dobro upoznati s problemima i očekivanjima drugih građana, koje usput usvajaju i kao osobna stajališta. Svoj utjecaj na tijela vlasti procjenjuju minornim, kao i vlastitu zastupljenost u politici. No, unatoč nepovjerenju u institucije vlasti te raširenom osjećaju osobne građanske nemoći, demokracijom u Hrvatskoj ipak su više zadovoljni nego nezadovoljni. Generalno, studija pokazuje da dolazeće generacije na sve veću nesigurnost u svome društveno-ekonomskom okruženju reagiraju povlačenjem u privatnost, snažnijom orijentacijom na obitelj, kao i suzdržanošću prema bilo kakvom društvenom i političkom angažmanu.

Nadalje, mladi su nezadovoljni političkim sustavom, kao i onima na vlasti koji zanemaruju potrebe i mišljenja njihove generacije. Pritom, i ovo istraživanje (opet) pokazuje kako najvišu razinu povjerenja imaju u represivne institucije (oružane snage i policiju), a najnižu u lokalnu i nacionalnu vladu te političke stranke. Sukladno tome, uglavnom su nezadovoljni stanjem demokracije u zemlji i ne očekuju poboljšanje u sljedećih deset godina. Većina ih smatra da je Europska unija superiornija od Hrvatske s obzirom na demokratske vrijednosti (s izuzetkom sigurnosti), a unatoč tome što nisu uočili nikakve pozitivne političke i ekonomske učinke europske integracije naše zemlje, dvije trećine mladih ipak smatra da Hrvatska ne smije napustiti EU.

Političko sudjelovanje mladih na razmjerno je niskoj razini, kao i njihova spremnost da sami postanu politički aktivniji. U tom je pogledu njihovo formalno političko sudjelovanje raširenije u nekim dimenzijama (primjerice odaziv na izbore) od onog neformalnog, s obzirom da većina hrvatske mladeži nije nikada sudjelovala u bilo kakvim inicijativama i aktivnostima koje su pokrenuli sami građani, niti su se ikada volonterski angažirali u svojim lokalnim zajednicama. U pokušaju sumiranja nalaza možemo zaključiti kako ovo istraživanje sugerira da je građanska politička kultura mladih u Hrvatskoj nerazvijena, a njihova politička socijalizacija neadekvatna.