Zviždači su najveće žrtve

Svi ‘zviždači’ u roku od godine dana napuštaju radno mjesto narušenog zdravlja, reduciranih primanja, uništene karijere.

Whistleblowerse ili ‘zviždače’ u velikim kompanijama moglo bi se usporediti s kanarincima u rudnicima. Te ptičice služile su rudarima da u oknima na vrijeme, kad kanarinac ugine, primjete da se skupljaju otrovni plinovi. Zahvaljujući tome, kompanija bi stigla isprazniti okna i riješiti problem. Na sličan način ‘zviždači’ u ranoj fazi otkrivaju probleme u kompaniji, na organizacijskoj razini ili u međuljudskim odnosima, i to bi trebalo svaku tvrtku ili državnu organizaciju koja drži do sebe natjerati da ispravi problem. Nažalost, tipična reakcija menadžmenta vrlo je poučna: oni na istup nekog ‘zviždača’ ne reagiraju afirmativno, ne misle da bi najbolje bilo riješiti problem prije nego što dožive katastrofu, već počnu vrijeđati, napadati i omalovažavati ‘zviždača’ koji im u ulozi rudarskog kanarinca šalje upozorenja.

U otrovanim rudnicima svi gledaju kanarinca, a u problematičnim tvrtkama trebalo bi gledati ljude koji napadaju i vrijeđaju ‘zviždače’. Jer upravo su oni izvor svih zala. Po njihovoj reakciji, po šikaniranju ljudi koji se usude ukazati na probleme u radnoj sredini, po njihovu maltretiranju i pretvaranju u najveće žrtve, može se zaključiti odakle vjetar puše i imaju li optužbe ‘zviždača’ ikakvog temelja. To je pravilo gotovo u svakom poznatom slučaju ‘whistleblowersa’ u svijetu, pa i u Hrvatskoj: Ankica Lepej i Vesna Balenović dobile su otkaze i završile na sudu, policajac koji je zaustavio Milana Bandića u prometnom prekršaju dobio je otkaz i tek tri godine kasnije vraćen na radno mjesto. Većina ‘zviždača’ nakon svojih iskustava kaže da ne bi to ponovili. Njihovo zdravlje ozbiljno je narušeno. Najčešće pate od poremećaja spavanja, tjeskobe, napada panike, depresije, osjećaja krivnje i bezvrijednosti. Muče ih želučani problemi, gubitak kose, škripanje zubima, noćne more, kronični umor, razdražljivost, stres i manjak samopouzdanja. Svi redom uzimaju lijekove. Razlozi za takvo stanje sasvim su razumljivi, uzevši u obzir ono što prolaze od trenutka kad odluče razotkriti nepravilnosti u svojoj tvrtki ili državnoj službi. 

Njihov položaj na radnom mjestu preko noći se pogoršava, tvrtka se odriče njihovih usluga, izolira ih i prebacuje na manje važne poslove, tjera ih da daju otkaz ili im ukida radno mjesto. Daju im se najteži i nemogući zadaci ili im se pak ne daje nikakav posao. Izloženi su uvredama, tjera ih se da posjećuju psihijatre, prijeti im se diciplinskim mjerama i konstantno ih se kritizira, kažnjava, izlaže unutarnjim provjerama i revizijama. Dobivaju čak i prijetnje smrću. I sve to rezultira njihovim odlaskom s radnog mjesta zbog lošeg zdravlja izazvanog konstantnom viktimizacijom. Jasno, zbog svega toga što im se događa, trpe i velike financijske gubitke. 

Neka istraživanja fenomena ‘whistleblowersa’ otkrila su zanimljive podatke. Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti da se na istup protiv tvrtke odlučuju vječiti nezadovoljnici, osobe koje nisu zadovoljne statusom, plaćom, napredovanjem ili se jednostavno ne osjećaju dobro među kolegama, istina je drugačija. Velika većina ‘zviždača’ dolazi iz redova takozvanih “konformista”. To su ljudi koji ne dovode autoritete u pitanje, podržavaju sustav i vjeruju u njega. Oni su najmanje skloni izazivati neke probleme, ali toliko su šokirani onime što primjete na svom radnom mjestu da jednostavno nemaju drugog izbora, nego izaći s time u javnost.

Više pročitajte na: https://www.poslovni.hr/lifestyle/zvizdaci-su-najvece-zrtve-72121