Ne može se biti nesposoban za rad, a sposoban za politiku
16.09.2016.
Političari u Hrvatskoj, kao ni drugdje u svijetu, nisu dužni objaviti svoj zdravstveni karton iako je njihovo zdravlje od vitalnog interesa za naciju i državu koju su dužni servisirati. Nakon što je američka predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton zbog zdravstvenih razloga izgubila tlo pod nogama, pokrenuta je nova runda rasprave o toj temi koju je polovicom 90-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u inicirao bivši predsjednik Jimmy Carter. Sličnu inicijativu na ovim prostorima pokreće Transparency International Hrvatska (TIH)
Obnašanje visokih dužnosti u vlasti podrazumijeva novu vrstu odgovornosti onih koji se kandidiraju ili su imenovani na političke pozicije, a koja se odnosi na njihove psihofizičke sposobnosti kao pretpostavku kvalitetnog obavljanja dužnosti, izjavila je za tportal predsjednica TIH-a Davorka Budimir.
Cjelodnevne aktivnosti i obveze ne mogu se, naime, obavljati kvalitetno i društveno odgovorno ako pojedinac nije zdrav, psihički i fizički pripremljen na pojačanu koncentraciju, istovremeno obavljanje više poslova i učinkovito donošenje odluka o kojima ovisi sudbina svih građana jedne zajednice.
TIH: Za posao političara priložiti liječničko uvjerenje o psihofizičkom zdravlju
'U tom smislu ne očekujemo objavu zdravstvenog kartona, ali predlažemo da nadležni liječnik potvrdi zdravstveno stanje. Osim potvrde o urednom psihofizičkom zdravlju, potrebno je kao pretpostavku kandidiranja zahtijevati i potvrdu o nekažnjavanju. Nedopustivo je da pojedinac može biti nesposoban za rad, a da istovremeno može biti sposoban biti političar', dometnula je Budimir.
S obzirom na to da je stalan posao u Hrvatskoj često uvjetovan i uvjerenjem o zdravstvenom stanju, ne bi li uistinu kandidati za premijera i predsjednika RH prije imenovanja također trebali proći sistematski pregled i psihotest, možda i test inteligencije kako bi se izbjegli eventualni dodatni rizici prilikom obavljanja njihove dužnosti?
Tko bi procjenjivao duševno zdravlje političara?
O pitanju razotkrivanja zdravstvene (ne)sposobnosti balkanskih političara raspravlja se još od vremena bivše države, kada su na Kongresu psihijatara Jugoslavije suprotstavljeni stavovi o tome bi li političare trebalo podvrgavati standardiziranim intervjuima kako bi se utvrdile potencijalno zabrinjavajuće crte ličnosti ili bi to predstavljalo zadiranje u njihovu privatnost. Psihijatar i psihoterapeut Jadran Morović, predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, konstatira za tportal da se u prvom slučaju postavlja pitanje tko bi procjenjivao duševno zdravlje političara, pa se u kontekstu podobnosti razumnim čini rješenje da same političke stranke vode računa o tome koga kandidiraju na izborima.
Jedno su, naime, zdravstveni kartoni s pokazateljima tjelesnog zdravlja političara, dok bi duševne smetnje onesposobile pojedinca da se time uopće bavi. 'A kakav je tko... Daj mu vlast, pa ćeš vidjeti kakav je', podsjeća dr. med. Morović, u pripremama za skori 22. kongres Europske asocijacije za psihoterapiju koji će se održati u Zagrebu.
Dok se u zemljama razvijene demokracije bruse standardi transparentnosti, narušeno zdravlje političara u diktaturama i autokratskim režimima i dalje je tabu tema. Nedavna zakašnjela objava smrti predsjednika Uzbekistana Islama Karimova razbuktala je spekulacije da je umro danima prije; Predrag Lalević, član dugogodišnjeg liječničkog tima Josipa Broza Tita, koji je jugoslavenskog vođu skinuo s aparata u Ljubljani, jadao se da ni rođenoj majci nije smio reći da Tito ima dijabetes.
